Vrste meditacije
Meditacija ima na desetine prednosti i nju mogu primenjivati vernici i nevernici, poput zen meditacije.
Postoji puno različitih meditacija, a ovde ćemo objasniti one koje se najviše koriste i koje su se tokom hiljada godina dokazale kao proverene.
Fokusirana meditacija pažnje
Usmeravanje pažnje na jedan predmet tokom cele meditacije. Ovaj predmet može biti dah, mantra, vizualizacija, deo tela, spoljašnji objekat, itd. U ovoj meditaciji je najvažnija sposobnost da se zadrži protok pažnje na izabran objekat.
Tako se razvija dubina i postojanost pažnje u svakodnevnom životu i donosi bolje opažanje situacija oko sebe kao i emocija na temelju čega donosimo kvalitetnije sudove i korake u svom životu, ali gledajući globalno, to donosi svaka meditacija, odnosno, rezultat je isti.
U ovu vrstu meditacije spadaju: Samatha (budistička meditacija), neki oblici zazena, meditacija na čakre, kao i kundalini meditacija, meditacija na zvuk, mantra meditacija, pranayama, neke vrste qi gonga.
Otvorena meditacija
Umjesto da se fokusirate pažnju na bilo koji objekat, um držimo otvoren na praćenje svih aspekata svog iskustva, bez prosuđivanja. Sve percepcije, bilo da su interne (misli, osećaje, pamćenje, itd) ili spoljašnje (zvuk, miris, itd). To je proces ne-reaktivnog praćenja sadržaja iskustva iz trenutka u trenutak, ne ulazeći u njih. Primeri su: vipassana meditacija, kao i neke vrste taoističkih meditacija.
Jednostavna prisutnost
To je stanje u kojem pažnja nije usmjerena na nešto posebno, ali počiva na sebi – miran, prazan, odmeren i introvertiran stav promatranja. Takođe, možemo nazvati “svesnost bez izbora” ili samo postojanje. Većina meditacija govori o tom stanju.
To je, zapravo, prava svrha svih vrsta meditacija. Sve tradicionalne tehnike meditacije priznaće da je predmet fokusa, pa čak i proces praćenja, samo sredstvo za treniranje uma.
Meditacija po pitanjima
Ona najpoznatija pripada Ramani Maharishiju ali u nju spadaju Dzogchen, Mahamudre, neki oblici Taoističkih meditacija i neki napredni oblici Raja yoga. Ova vrsta meditacije uvek zahteva prethodnu obuku kako bi bila delotvorna.
Objasniću iz gornje podele neke oblike meditacije:
Buddhistička MEDITACIJA
Zen meditacija (Zazen)
Osnovao ju je indijski monah Bodhidharma ( 6. vek). Na Zapadu, njeni najpopularniji oblici dolaze od Dogen Zenji-ja (1200 – 1253), osnivač soto zen pokreta u Japanu. Slični modaliteti se praktikuju u rinzai školi zena u Japanu i Koreji.
Zazen je jednostavna meditacija, iz mog iskustva jako dobra tehnika, koja odlično razvija osećaj promatranja što većina ljudi nema. Na primer, najviše se primećuje nedostatak pažnje u odnosima, gde ne postoji spomenuta pažnja koja se mora izvežbati. Mnogi misle da je meditacija nevažna za odnos, ali upravo suprotno, ne možete slušati partnera ako nemate u sebi izgrađen osećaj prisutnosti. Postoji jak naglasak na održavanju pravilnog držanja, kao pomoć za postizanje koncentracije. Obično se praktikuje u zen budističkim centrima (Sangha).
U mnogima od njih naći ćete ovu tehniku u kombinaciji s drugim elementima buddhističke prakse: puna naklona, malo rituala koji su simbolični, grupna čitanja Buddhinog učenja. Spomenuti elementi ritualnih formalnosti može pomoći u stvaranju dobre strukture za praksu.
Vipassana meditacija
Poreklo i značnje: Vipassana znači “uvid” ili “jasno viđenje”. To je tradicionalna budistička praksa, koja datira iz 6. veka prije Hrista. Vipassana-meditacija proizlazi iz theravada budističke tradicije, pa ju je popularizova S. N. Goenka koji je bio burmanski-indijski učitelj. Rođen je u Burmi iz bogate indijske porodice, preselio se u Indiju 1969. godine gde je počeo podučavati meditaciju. Njegovo učenje je značajno jer mu je pristup bio naučni.
Praksa:
Većina učitelja stavlja naglasak na svesnosti daha u prvim fazama, kako bi se stabilizovao um i postigla koncentracija. Nakon toga se praksa seli na jasan uvid telesnih osećaja, mentalnih fenomena, koje promatramo iz trenutka u trenutak.
Prvi aspekt razvoja je razviti koncentraciju. To se obično postiže putem svesnosti disanja.
Usredsredite svoju pažnju, iz trenutka u trenutak, na kretanje daha. Suptilno osećanje kretanja stomaka, i na njegove uspone i padove. Alternativno, možete se usredsrediti na osećaj daha koji prolazi kroz nozdrve i dodiruje gornje usne – iako to zahteva malo više prakse, i pripada naprednijem delu prakse.
Ako se usredsredite na dah, primetićete da druge percepcije i senzacije se i dalje pojavljuju: zvukovi, osećaji u telu, emocije, itd. Jednostavno primetite ove fenomene koji se pojavljuju u polju svesti, a zatim se vratite na osećaj disanja.
Vipassana je odlična meditacija koja će vam pomoći da uzemljite svoje telo i shvatite kako nastaju procesi u vašem umu. To je vrlo popularan stil meditacije.
Metta meditacija
Metta na pali jeziku znači ljubaznost, dobronamernost i dobru volju. Ova praksa potiče iz buddhističke tradicije theravade, ali je nalazimo i na Tibetu. To je meditacija na saosećanje. Metta meditacija potiče iz vremena Buddhe. On ju je preporučivao kao lek protiv straha. Iako se u meditaciji obično fokusiramo na dah, ovde se treba usmeriti na riječ saosećanje. Onim ljudima koji su previše strogi prema sebi ili drugima ili osećaju kako je potrebno poboljšati svoje odnose, ova meditacija može pomoći.
Mantra meditacija
Mantra je slog ili reč koja se ponavlja u svrhu fokusiranja uma.
Neki učitelji meditacije tvrde da su i izbor reči, a njegov ispravan izgovor, vrlo važni jer zvuk mantre daje smisao, te je iz tog razloga inicijacija bitna. Drugi kažu da je sama mantra alat da usredsredite um. Mantre se koriste u hinduističkoj i buddhističkoj tradiciji, posebno tibetanski buddhizam, džainizam, sikhizam i taoizam.
Kao i većina vrsta meditacije, ona se obično praktikuje u lotusu. Osoba ponavlja mantru, u sebi, tokom sedenja. Ponekad se ta praksa povezuje s svesnim disanjem poput nekih oblika krija yoge. U drugim vežbama, mantra se, zapravo, šapne vrlo lagano i tiho, kao pomoć za koncentraciju.
Mantra stvara mentalnu vibraciju koja omogućuje umu da doživi dublje nivoe svesti. Kao što razmišljate, ponavljanjem mantre sve postaje apstraktno i nejasno, dok vas ne dovede u polje čiste svesti koju danas zovemo nulta tačka u znauci, ili vakuum.
Ponavljanje mantre pomaže da se odvojite od misli kojima je ispunjen um, tako da možete skliznuti u međustanje koje u vašem telu počinje proizvoditi alfa talase, a u dubljim stanjima i theta talase. Mantra je samo alat koji podržava meditaciju. Mantra se može promatrati kao drevna snaga reči s finim namerama koje nam pomažu da se povežemo se s duhom, izvorom svega u svemiru.
Ovde su neke od najpoznatijih mantri iz hinduističke i buddhističke tradicije:
Om
Om namah Shivaya
Om Mani Padme Hum
rama
jam…
Mnogim praktikantima ovo je lakši oblik meditacije. Obično smatraju da se lakše usredsrede s mantrom nego u meditaciji na disanje. Budući da je mantra reč, a misli obično percipiramo rečima, takav oblik nam može biti lakši u održavanju fokusa. To je posebno korisno kada je um prepun misli.
Najpoznatija takva tehnika koja je najrasprostranjenija na Zapadu je Transcendentalna meditacija (TM) koja je ispitana u više od 600 naučnih radova.
Meditacija na “treće oko”
Fokus se stavlja na mesto između obrva, neki nazivaju to mesto “trećeg oka” ili ađna čakra. Pažnja se stalno u toku meditacije preusmerava na ovo mesto, kao sredstvo za stišavanje uma.
Čakra Meditacija – praktičar se fokusira na jednu od sedam čakri. Obično se rade vizualizacije i pevanje određene mantre za svaku čakru. Najčešće se radi na srčanoj čakri, trećem oku, i krunskoj čakru.
Meditacija na gledanje -Tratak
Fiksiranje pogleda na spoljni objekat, obično na sveću, sliku ili simbol (Jantre). Radi se s otvorenim očima, a zatim se zatvore oči. Nakon zatvaranja očiju, treba zadržati sliku objekta u svom “mislima”.
Kundalini meditacija
To je vrlo složen sistem prakse. Cilj je buđenje “kundalini energije”, koja leži uspavana u bazi kičme. Služi za razvoj nekoliko psihičkih centara u telu. Sa ovom praksom treba biti oprezan.
Kriya yoga -meditacija
Predstavlja sklop disanja i meditacije koju je podučavao Paramahamsa Yogananda. To je meditacija prikladna za one koji imaju predan temperament i traže duhovne aspekte meditacije.
Meditacija na zvuk (Nada Yoga)
Počinje se s meditacijom na spoljašnje zvukove, kao što su ambijentalna muzika poput indijanske ili indijske flaute, pri čemu se praktikant fokusira samo na ono što čuje. Praksa tako razvija sluh na “unutarnje glasove” koji dolaze od tela i uma. Krajnji cilj je da se čuje para Nada, tj. unutarnji zvuk OM.
Tantra meditacija
Predstavlja vrlo bogatu tradiciju s desetinama različitih vrsta meditacije koja nastoji da usmeri božansku energiju makrokosmosa ili božanstva u ljudskom mikrokosmosu, da se postignu siddhije (moći) i prosvjetljenje . Nastala je u 4. veku i imala je jak uticaj na oba hinduizma i budizma. Da ne ulazimo u detaljniju podelu, važno je napomenuti da mnoge spomenute meditacije pripadaju ovom smeru koji se deli na levu i desnu tantru.
Meditacija prema pitanjima
Potiče od Ramana Maharšija i zovemo je atma vichara. To znači “istraži” pravu prirodu, kako bi pronašao odgovor na pitanje: “ko sam ja?”
Najpoznatiji praktikanti ove meditacije i avidje sistema su: Mooji, Adyashanti i Eckhart Tolle . Ova praksa je vrlo jednostavna, ali i vrlo suptilna. Vaš osećaj “ja” je središte vašeg svemira. Ipak to “ja” je samo nalepnica. To je najveća tajna našeg života.
Self-upit ili pitanje sebi: “ko sam ja?” Služi kako bi odbacili bilo kakve verbalne odgovore koji se mogu pojaviti, pa koristiti to pitanje jednostavno kao alat za stvaranje pažnje prema osećaju: ja jesam. Postanite jedno s tim pitanjem, idite duboko. To će otkriti vaše pravo Ja. To nije intelektualna potraga, to je pitanje kako bi se pažnja prebacila na postojanje – Ja jesam, gde se sve spoljašnje doživljava kao metež ispunjen intelektualnim i lažnim formama življenja, a to iskustvo dolazi intuitivno.
Recimo, pojavi vam se ljutnja i priupitate se: ko je taj što se ljuti? Pitanje je jednostavno i moćno i stvara osećaj prisutnosti.
Kineska meditacija
Taoistička meditacija nadovezana je na kinesku filozofiju i religiju. Ona naglašava življenje u skladu s prirodom, ili Tao-om.
Glavna karakteristika ovakve vrste meditacije je generisanje, transformacija i cirkulacija unutarnje energije chi. Cilj je smiriti telo i um, ujediniti telo i duh, pronaći unutarnji mir i uskladiti s Tao-om. Postoji nekoliko različitih tipova taoističke meditacije. Primer:
Mirno sedite i ispraznite iz sebe sve mentalne slike (misli, osećaje), zaboravite na sve. U tom stanju, životna snaga i “duh” se prikupljaju i tada se punimo energijom ili chi.
Hrišćanska meditacija
Postoji ih nekoliko, s tim da treba znati da pravoslavna tradicija veći značaj stavlja na kontemplaciju za razliku od katoličanstva. S druge strane, u današnjem vremenu postoje hrišćanski redovi koji koriste i istočnjačke meditacije. Jedan od nepoznatijih je isusovački sveštenik koji podučava zen u Japanu. U katoličkoj tradiciji, Isusovci najviše stavljaju naglasak na kontemplaciju.
Evo nekoliko hrišćanskih meditacija:
Kontemplativna molitva – što obično uključuje tiho ponavljanje svetih reči ili rečenica s fokusom na odanost.
Kontemplativno čitanje – ili jednostavna “kontemplacija”, koja uključuje duboko razmišljanje o učenjima i događajima u Bibliji.
“Sedeti s Bogom” – obično prethodi kontemplacija ili čitanje, u kojem usredsređujemo um, srce i dušu na Božju prisutnost.
Jasno, postoji još mnogo podvrsta meditacija, ali ovde smo nabrojali barem glavne smerove. Nadam se da vam se ovaj kratki pregled o meditacijama svideo i možda vas navede na to da i sami praktikujete ono što vam se dopada.
Autor Nikola Žuvela, Jyotish
Foto: youtube, Soul Sanctuaries
Povezane teme
Najnovije od
- Natalija Parezanović: "Snovi su naš paralelni život"
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja borbu sa karcinomom grlića materice u Istočnoj Srbiji
- Ljubav je jedino znanje koje važi u svim situacijama i svim vremenima
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja izvođenje laparoskopskih operacija u Novom Pazaru
- Elvira Kujović: U slikarstvu nema kraja mogućnostima