Bavljenje edukacijom drugih, prvenstveno, podrazumeva duboko poznavanje sebe. Stoga je proživljeno lično iskustvo najbolja platforma za davanje smernica onima koji će kroz isto tek proći.

Nada Bučević, edukacijski savetnik i voditelj “Safari duha radionica o mudrosti odgoja”, autor je tri knjige koje su, upravo zbog svoje autentičnosti, postale bestseleri. Sredinom decembra susrešćemo se sa njenom novom knjigom o trudnoći i prvim danima majčinstva koju je pisala dok je bila u drugom stanju i nakon dolaska na svet male Lee Aurore. Ovo poučno štivo koje nam dolazi iz izdavačke kuće Harfa, služiće svim ženama kao vodič kroz novo iskustvo na način koji će omogućiti da se ono doživi blaženo, kakvo, zapravo i jeste.

Kako je koncipirana Vaša knjiga o trudnoći i prvim danima majčinstva, šta Vas je pokrenulo da napišete takvo štivo?

Kao netko tko piše knjige, logično je da imam inspiraciju napisati knjige o raznim temama.
Ništa drugačije nije bilo ni o temi trudnoće i prvim danima majčinstva. Odmah na početku druge trudnoće, urednica i izdavačica mojih knjiga, spomenula je kako bi bilo sjajno da napišem knjigu o tome.
Kako već poznaje moj rad, znala je da će knjiga biti napisana na drugačiji način od svih već postojećih knjiga takve tematike. Na njen prijedlog gledala sam kao na potvrdu mojih razmišljanja o tome. Uz to i meni je u prvoj trudnoći nedostajalo knjiga na tu temu, a da je pisana s aspekta unutarnjeg svijeta žene.

Vrlo sam svjesno prolazila period trudnoće i prvih dana majčinstva i bilo mi je potpuno jasno s kakvim se izazovima sve susreću žene i kako im strahovi mogu oduzeti najljepši dio tog iskustva. Ovom knjigom željela sam im služiti u smjeru da se to ne dogodi, već da im trudnoća, porod i prvi dani majčinstva budu ispunjeni mirom i užitkom.
Knjiga sadržava i poruke drugih žena koje su već postale majke i onoga što žele da znaju buduće majke, kao i tekstove NADAhnuća koji će im još pobliže pojasniti sve napisano. Pisala sam o izborima, mislima, uvjerenjima, emocijama, tuđim savjetima, povezivanju s djetetom, meditaciji, vizualizaciji, afirmacijama, važnosti partnera, porodu i naravno prvim danima dolaska djeteta na svijet.
U dvije riječi pisala sam o svjesnom majčinstvu.
Ono što je još zanimljivo je da sam se zaustavila pisati pred porođaj i dovršila sam knjigu kad je beba rođena. Ovo daje popriličnu autentičnost cijeloj knjizi.

Majka ste blagoslovena dvema devojčicama. Jeste li obe trudnoće doživeli na isti način?

I o tome pišem u knjizi. U nekim segmentima da, u nekima ne.
Čak i kada nam se događa, naizgled, isto iskustvo, mi nismo isti. A možda i sve ono oko nas se promijeni. U knjizi to opisujem prvim putovanjem do nepoznate destinacije. Ako drugi put krenemo istim putem, puno toga nam je već poznato zar ne? Na takvim putovanjima uvijek ima sličnosti i različitosti.
I meni je služilo pisanje knjige o trudnoći, dok sam bila trudna. Tako sam na određeni način i pratila smisao knjige.
Najveća sličnost je u tome što su obje trudnoće bile doista blaženo iskustvo.
Da to nije tako, ne bih se ni usudila pisati knjigu o tome.

Šta sve majka prenosi detetu u utrobi osim očiglednog, krvi, hrane, kiseonika...?

Istraživanja dokazuju da već fetus osjeća i percipira sve ono što majka osjeća. Zbog ovoga se već tada stvaraju temelji za život tog djeteta. Majkama se previše govori o prehrani ili tjelovježbi, a premalo koliko je važno kako se osjećaju tijekom trudnoće. Svi smo čuli za ono “prve tri godine su najvažnije”, šteta da nikad ne čujemo “prvih devet mjeseci je još važnije” jer je to doista tako. No, danas nema izgovora za neznanje. Tko krene putem osobne edukacije jako brzo dođe do stručnih informacija o važnosti psihičkog stanja majke po zdravlje djeteta.
Glasnici osjećaja majke su hormoni. Oni preko posteljice dolaze do djeteta.

Ne prima istu informaciju dijete kojeg majka “kupa” hormonom sreće i ono pod hormonom stresa. Kao što ni razvoj neurona u mozgu u ta dva različita primjera nije isti.
Ipak, postoji i mehanizam koji štiti dijete od stresa majke, ali on djeluje kratkoročno.
I zbog ovoga je važno znati nositi se sa svim emocionalnim izazovima u tom period i osvjestiti trudnoću kao početak djetetovih primanja informacija o sebi i svijetu koji ga čeka.

Nada Bučević sa porodicom

Rađanje, bez obzira na to koliko radosti donosi, ima i prilično teške momente. Svi smo čuli za porođajne bolove, i mnoge buduće majke se zbog sraha od njih odlučuju za "carski rez" iako za to nema medicinskih indikacija. Treba li stimulisati rađanje prirodnim putem ili žena treba da ima pravo na izbor, čak i uz rizike koje on donosi?

Svi smo čuli i za bezbolni porod, pa svi i dalje pričamo o porođajnim mukama. Ovo je izvrstan primjer zašto sam napisala ovu knjigu. Uvjerenja su nešto o čemu ovisi naš cijeli život i svako životno iskustvo. Mnoge žene se, unaprijed, strahovima predodrede za određeno iskustvo poroda, a da toga nisu ni malo svijesne. Druge se odluče za epiduralnu analgeziju, pa pojma nemaju o kakvim ogromnim bolovima je riječ. Treće se odluče za carski rez zbog straha od poroda, pa bi rado kasnije višemjesečni oporavak zamjenile za par sati bolnih trudova. A neke smatraju da im je to bio najpametniji potez života. Nema pravila. Za baš svaki primjer znamo i za dobro i loše iskustvo.

Žene već imaju pravo na izbor i to je sjajno. Osobno, ne bih preporučila stimuliranje ničega na što žena nije spremna i s čim nije emocionalno usklađena. Jer to je dio koji je tada neprirodan.Niti bih preporučila ženama da pristaju na to.
Zapadni svijet ovo razumije i takav izbor se odavno poštuje.

Jedan broj žena suočen je sa postporođajnom depresijom i teškim povezivanjem sa detetom. Kao neko ko se bavi ljudima, kako biste tretirali ovakve slučajeve i kako, uopšte, dođe do takve disfunkcije odnosa?

Kao edukacijski savjetnik radila sam već sa ženama s postporođajnom depresijom.
I to je jedan od razloga pisanja ove knjige. U svrhu prevencije takvih stanja.
Jedan od glavnih problema, po mom iskustvu, je i što žene ne prepoznaju prirodnost takozvanog “baby bluesa” koji je čest slučaj nakon poroda i koji nije isto što i postporođajna depresija, ali se zna razviti u nju.
U knjizi opisujem koji su sve osjećaji prirodni nakon poroda, zašto se događajui što nam služi u smjeru usklađivanja s novom ulogom koja nam je do tada nepoznata, a potpuno nas preplavljuje.

Puno faktora kreira ovakav disbalans u ženi i pišem i o tome koliko su trudnoća i majčinstvo, zapravo, izniman pokazatelj izbora unutar našeg života, koji započnu davno prije trudnoće. Postporođajna depresija u nazivu se referira na postporod, ali ima veze s puno više segmenata od samog poroda i rođenja djeteta.
Osvještavanje izbora, promjena istih, prepoznavanje tijeka misli, razumijevanje unutarnjeg svijeta, problematičnih obiteljskih odnosa, kontrola uma, programa podsvijesti i uzroka ponašanja, doprinose ponovnom uspostavljanju balansa.
Jer kada eliminiramo uzrok depresije, nestanu i njene posljedice.

Da li je prisustvo oca u porođajnoj sali značajno za bolje razumevanje transformacije žene u majku?

Razumijevanje neke transformacije ne dolazi tek iz onoga što vidimo, već kako sama riječ kaže iz onoga što duboko razumijemo. Dakle, odgovor je - ne nužno. Postoje očevi koji su prisustvovali porodu, pa nisu briljirali kasnije u razumijevanju žene u ulozi majke, niti su se proslavili kao očevi. Kao i oni koji nisu prisustvovali porodu, pa sve to jesu.
Mnogi očevi kažu da im je to najljepše iskustvo života, dok su drugi padali u nesvijest i očigledno bili tu samo zbog želje majke. Dakle, iz različitih razloga su bili tu, pa su različita i iskustva i spoznaje.
Postati majka nije samo trenutak poroda, već sve ono što dolazi kasnije.
Tada bi bilo ključno prisustvo oca I podrška majci. To znači da je razumije u svakom smislu.

Lea Aurora

Kako ste se Vi pripremali za porođaj, šta ste radili dok ceo proces nije počeo? Kako su izgledali ti poslednji časovi trudnoće, a i prvi dani majčinstva?

U obje trudnoće meditacija mi je bila vrlo važna. Znam koliko utječe na generalno psihofizičko stanje i svakodnevno sam je prakticirala. U tom smislu, cijelokupna “prenatalna higijena” nije mi se razlikovala puno od svakodnevnog života. Ali činjenica da ste od trenutka začeća odgovorni za još jedan život, mora podignuti kvalitetu naših izbora na višu razinu. Posljednje dane trudnoće opisujem u knjizi, jer sam imala jedan zanimljivi obrat u toj priči pa ću kao pravi pisac čija knjiga tek izlazi reći samo to. Ali posljednje trenutke pred porod provela sam spavajući. Znala sam da to jutro slijedi porod (kako i zašto opisujem u knjizi) i spavala sam cijelu noć. Dubokim i mirnim snom. Taj mir potvrda je svega što sam primjenjivala tijekom cijele trudnoće i dokaz je da sam kompetetna napisati knjigu o tome. Osobno bih voljela da svatko tko ima željeni rezultat napiše knjigu o tome. Isto vrijedi i za prve dane majčinstva. Neopisiva ljubav, zahvalnost i mir. Beba od prvog mjeseca spava cijelu noć. Trebam li što više reći?

Sestre Lučana i Lea Aurora

Kako valjano pripremiti decu na dolazak još jednog člana porodice, da bi se izbegao  osećaj da im neko nov "otima" mamu?

Tako da djetetu date osjećaj važnosti i vrijednosti njegove uloge u dolasku brata ili sestre. Tako da ga uključite u sve događaje. Lučana je željela seku i meni je taj momenat bio iznimno važan. Nisam imala drugo dijete dok ona na to nije bila spremna i to je jasno izražavala.Nekako smo bile usklađene po tom pitanju.
Sudjelovala je i u biranju imena.
Puno sam je prije dolaska seke počela pripremati na to. Govorila sam joj – Molim te, hoćeš ti naučiti seku da bude tako divna i mudra djevojčica kao i ti?
Za svaku situaciju u kojoj se nađem s bebom kažem joj – Ovako je i tebe mama ljubila, ljuljala, mijenjala pelene, kupala. Ovo mi se čini vrlo važno. I poruka da mama ne provodi više vremena s bebom jer je voli više, već jer je beba bespomoćna bez mame.

Dajem joj razne uloge “velike seke” zbog kojih nema osjećaj da joj netko otima mamu, već upravo da je zbog njih još bliža mami. Nekad pribjegavam i  obrnutoj psihologiji i time je preduhitrim u eventualnoj ljubomori. Do danas joj nisam svjedočila. Jer to,  ipak, nije “netko nov”, to je njena seka koju je željela i koja će joj uljepšati cijeli život. Kao i ona njoj…

Razgovor vodila Dragana Lilić

Tweet

Tagovi nada bucevic edukacija knjiga trudnoca porodjaj majcinstvo nadahnuca

Povezane teme

Svedočanstvo o vremenu i ljudima nestalog grada... „Nema lepšeg, blagotvornijeg i opojnijeg mirisa od mirisa prve prolećne kosovske trave. Opija, zanosi, vraća u prošlost, budi snove, ma&scar...

Najiščekivaniji YouTube kanal na prostoru celog Balkana... Prema relevantnim podacima kojima raspolaže Novinska agencija Balkan In, najiščekivaniji YouTube kanal na prostoru celog Balkana je Dnevna doza NADAhnuća...

Pisanje kao čin otvaranja... Pisanje je otvaranje prema božanskom. Svaka zapisana knjiga je deo jedne jedine otvorene knjige u kojoj je sve već napisano. Pisac je onaj koji beleži strani...

Šta određuje kako se osećamo?... Ništa ne određuje ono kako se osjećamo u vezi nečega, osim našeg unutarnjeg monologa o tome. Naših misli. Uzmimo primjer vas kako stojit...

Lično iskustvo i doživljaj sveta u nama i oko nas mora da utiče na umetnost... U životu svakog čoveka postoje razne faze, prolazi se kroz teške periode ili one koji pogoduju intelektualnom rastu i razvoju. Dušica Ivanović,...