Poezija - ODVIJANJE SVITKA, Milica Jeftimijević Lilić
AZ
BUKI
VJEDI...
tako se odvija svitak
jezika roda moga.
Az svitak Gospodnji jesam,
tama me odmotava.
Što bliže kraju tečem,
to se Počelu vraćam,
poimam zakon dat mi
u času rođenja moga:
Enigma bićeš do kraja,
šapnuše trećeg mi dana.
Dobro čuh taj glas
dok oči ne stekoh još.
Progovori i znaćeš ko si:
sve je u tebi,
sve si donela sad,
daćeš što već imaš.
Uporno sledi trag,
Svitak se sporo čita.
Rasteš da odgonetaš
vinčansko pismo sveto
što ti iz vena kaplje.
U poslušanje se primaš
u Misir Velikog Jastva.
Pergament nebo tvori,
tvoji su samo prsti.
Ne slabi vid u bdenju,
oči nam skrama štiti
od svetla neumernog.
Koprenu skidamo sporo
sloj po sloj s kožom.
Velikom Svetlu bliže
svakog smo dana.
Po komad sebe prinosimo.
Kad krajnji skine se povez
bićemo Tamo
i sami svetlost.
Tad zadnji žrtveni obred
zbiće se.
Tame lišeni
celi s Jednim
za nama trag prve stope
u njemu Svitak
što traži oči.
Milica Jeftimijević Lilić
Povezane teme
Najnovije od Balkan IN
- Natalija Parezanović: "Snovi su naš paralelni život"
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja borbu sa karcinomom grlića materice u Istočnoj Srbiji
- Ljubav je jedino znanje koje važi u svim situacijama i svim vremenima
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja izvođenje laparoskopskih operacija u Novom Pazaru
- Elvira Kujović: U slikarstvu nema kraja mogućnostima