Selena Berić: Zabavno je biti drugačiji
Trinaestogodišnja spisateljica Selena Berić, autorka knjige Kaputić, svojim talentom i zrelim kritičkim odnosom prema ljudima i poretku, kao i svojom sveukupnom posebnošću, izdvaja se iz generacijskih okvira.
Gospođica Berić je iz Banja Luke, i pored pisanja, vrlo je posvećena glumi. Njeno produhovljeno lice i autentična ličnost osvajaju sve koji su imali čast da je upoznaju.
Gospodjice Berić, čitajući Vašu knjigu Kaputić, vidm da ste jedna svestarna i umetnički vrlo aktivna ličnost. Vaša knjiga Kaputić, vrvi od ironije spram sveta odraslih. Otkud takav kritički stav?
Knjiga Kaputić je nekakav moj mali svijet koji me okružuje i koji okružuju veliki ljudi i moderna vremena. U tom svijetu posebno mjesto ima „ironija“ koja se provlači kroz mnoge moje pjesme i to je jedan od načina da pokažem da se ne moramo svi slagati sa okolinom i stvarima koje nas okružuju jer ponekad je stvarno zabavno biti drugačiji!
Kako u školi doživljavaju Vašu knjigu?
Moji školski drugari, a tu računam i nastavnike, zaista su ponosni na mene. Bilo im je veoma drago kada je nastao „Kaputić“, moja prva zbirka poezije. Na promociju koja je bila iz više uglova veličanstvena i kako kažu odrasli i najposjećenija u posljednjih nekoliko godina, došao je kompletan moj razred i svi se slažu da je to veče bilo savršeno za njih. Ako je njima bilo savršeno zamislite kako je tek bilo meni.
Kako je to kad ste kolega sa ocem, ko koga više kritikuje?
Jeste da sam od njega učila i da sam počela pisati tako što sam išla sa njim na književne večeri i da danas na većini književnih večeri nastupamo zajedno, ali me tata nikad nije kritikovao ni forsirao da pišem. On je, naprosto, ponosan na svaku moju novu pjesmu. Moje pisanje je bila moja volja, sama sam oko sebe stvorila taj pjesnički svijet. S druge strane, što se tiče moje kritike upućene njemu, i to se nekad dogodi jer sam tip osobe koji stvarno uvijek voli da izrazi svoje mišljenje iako to baš u nekim slučajevima nije dobro. Međutim, mislim da uvijek imam granice, što se vidi i u mojim pjesmama...
Šta Vam je draže gluma ili pisanje?
Moram da priznam da mi je draža gluma. Sa glumom sam ranije i počela jer glumim od svoje 7 godine. Odnosno, kad sam krenula u školu počela sam da nastupam po priredbama. Većina onih koji su dolazili na priredbe prilazili su mi i govorili da moram da upišem školu glume. Poslušala sam ih tako da sam od drugog razreda ponosni član Dječijeg pozorišta Republike Srpske gdje sam igrala već mnogo predstava, snimali smo nekoliko studenskih filmova, učestvovali na akademijama... Krajem prošle godine sam igrala predstavu i u Omladinskom pozorištu „DIS“, tako da od 2016. igram i u DIS-u, a sada spremam novu predstavu u Dječijem pozorištu. Gluma je za sada moj glavni hobi, a sigurna sam da će mi biti posao jednog dana, kao što sam sigurna da ću uvijek i pisati i da će mi pisanje zauvijek ostati hobi.
Kad niste sve ovo, jeste li još i na koji način dete?
Naravno, pored glume i pisanja volim da se družim sa prijateljima, da gledam filmove, da slušam muziku, sviram violinu... Ipak, najviše volim da se družim i da sa društvom sa glume ostanem satima poslije probe u pozorištu gdje pokatkad „poludimo“!
Kako vidite sebe za deset godina?
Sebe vidim u nekom velikom gradu daleko, daleko odavde, na daskama koje život znače. Takođe, vema bih voljela da za tih deset godina mnogo, mnogo putujem, da sa par dugarica obiđem mnoge gradove, i da u tim gradovima posjećujem festivale muzike, pozorišta i filmova!
Razgovor vodila Dragana Lilić
Povezane teme
Najnovije od Balkan IN
- Natalija Parezanović: "Snovi su naš paralelni život"
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja borbu sa karcinomom grlića materice u Istočnoj Srbiji
- Ljubav je jedino znanje koje važi u svim situacijama i svim vremenima
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja izvođenje laparoskopskih operacija u Novom Pazaru
- Elvira Kujović: U slikarstvu nema kraja mogućnostima