22. June 2018

Jasna Sofija Kosanović Jasna Sofija Kosanović

Ljubav je poetski izraz svega postojećeg

Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Jasna Sofija Kosanović, u ranom detinjstvu otkrila je moć pisane reči, naročito one koja po svojoj suštini jeste molitva puna ljubavi za sve duše sveta.

Iz srca punog empatije i radosti nastali su dečiji a onda i ozbiljni radovi priznatog stvaraoca, pesnika i prozaiste, koji je više puta nagrađen. Jasna Sofija Kosanović bila je naš gost, a pred vama je intervju koji smo tom prilikom uradili.

Ponikli ste iz  slavnog semberijskog kraja koji ste u genima poneli sa sobom u svet. Koliko ste vazani za svoj zavičaj i šta Vam u duhovnom smislu znači ta veza?


Unutar sebe, kada sagledam kolika je moja vezanost za moj kraj, odakle krenuh u bijeli svijet, ta spona i nit koja je besmrtna u mojoj duši i srcu - iznova kada se nostalgijom ponesem, to je odblesak srebrnasto - zlatnog purpura, koji mi uvjek iznova donosi smirenje i spokoj.Ta vezanost za moju ravnicu, zelena pšenična polja i ljepota koju sam ponjela u oku, uvjek uspoređujem moje ljepote i ove tuđinske, uvjek iznova dolazim do saznanja da je najljepše mjesto na svijetu tamo gdje se čovjek rodi. Tu ostavi dio svoje mladosti i dah onih tananih trenutaka koji ga vežu za dijetinjstvo i put čovjekov, ali sve je to Božija promisao. Put kojim moramo poći. Duhovna vezanost ostaje zauvjek, osjećam takvu tišinu i mir duši mojoj kad mislim na svoj rodni kraj. Ali, znam da naše duhovno tkanje od  riječi i naša djela ostaju posle nas. Ponosna sam na ljudsku dobrotu i čovječnost pod nebom plavetnim moje Semberije i njenih vrijednih stanovnika, i ovu ljubav što ponesoh u srcu mom. Ima smisla živjeti jedino sa ljubavlju, ljubav je poetski izraz svega postojećeg. Divno je kada čovjek ima nadu, vjeru i ljubav za čitav svijet, a to se dobija iz porodice i iz kraja odakle potiče.
 

Koliko je bavljenje književnošću doprinelo da bolje razumete druge ljude i  druge narode?


Moje bavljenje književnošću  počelo je od ranog dijetinjstva, još tada, kroz literarne radove, a onda sa mojih deset godina počele su moje pjesme da izlaze u listovima za kulturu i književnost: Brazde i Srpska vila. Još tada sam imala moć vizije i širinu duše i srca da volim sve narode i narodnosti, bez razdvajanja na nacionalnu pripadnost, boju kože i vjeru. U dijetinjstvu sam još osjećala unutarnju snagu za iskazivanje ljubavi prema svemu postojećem i to sam prenosila na papir.
S godinama sam željela da budem na nivou svjetskog književnika koji piše za sve ljude bez obzira na to gde žive i kojoj nacionalnosti pripadaju. Uvjek sam molila Univerzum da mojom ljubavlju osvijetli i druga srca i duše, da osjete blaženost moje ljubavi koju im nesebično dijelim putem pisane riječi. U tim mojim željama, na prvom mjestu je bio romski narod, a onda se to proširilo i na arapski, pa na engleski, mađarski, na one jezike na koje su mi dela prevodjena. Sad sledi i ruski, tako da sam zahvaljujući Univerzumu (Bogu) uspjela da polako dođem do srca ljudi koji žive i na drugim kontinentima. Osjećam se bogatom u duši i sretnom što sam bez granica i predrasuda o drugim ljudima širom svijeta, poklonila svoje srce i dušu i darovala im lijepu i toplu riječ, nadahnutu mojom nesebičnom ljubavlju i toplinom bića koje voli i želi da svi osjete te svjetlosne niti ljubavi, poštovanja i čovječnosti.
 
 
 
Živite u Nemačkoj dugo godina, kakva je Vaša pozicija kao umetnika u toj zemlji?

Ja živim i stvaram od 2005. u Republici Njemačkoj, od samog mog dolaska ušla sam u najstarije Udruženje književnika “Radnik, pjesnik u tuđini“ u Štutgartu, to je trajalo deset godina, a onda sam postajala član i  drugih elitnih udruženja širom dijaspore, pojavljujući se na svim kulturnim dešavanjima širom Evrope. Veoma sam dobro primljena u svim kulturnim ustanovama, klubovima širom Njemačke i drugih zemalja Evrope. Zahvalna sam Konzulatu Srbije u Štutgartu i konzulima na pomoći i organizovanju niza mojih promocija, takođe, pravoslavnim hramovima, prvenstveno Srpskoj crkvi u Štutgartu, Frankfurtu i Minhenu, gdje sam moju predzadnju knjigu duhovne poezije i proze “Tebe Bože, ljubim mojom pjesmom”, promovisala, što ću i dalje činiti širom Njemačke po našim hramovima. A novac od prodaje knjiga biće moj doprinos manastiru Koporin u Velikoj Plani.
 

Kako ste  postali  član Romskog udruženja književnika i zastupnik njihovih prava, koji su motivi za to?

Ja već duži niz godina izučavam romsku istoriju i o njima mnogo pišem, jedna knjiga mi je već prevedena na romski jezik (“Molitva za tebe”).
2015. sam dobila prestižnu nagradu za moj književni rad, Zlatnu plaketu za knjigu “Čergari na mjesečini”. Skoro sam završila i drugu,“Romska duša“, koja govori o romskom stradanju u toku Drugog svjestkog rata u zloglasnim logorima. Pišem i roman o jednoj romskoj duši, majci Ruži, a ulazak u Romsko književno udruženje nije se desio slučajno jer sam zastupljena u niz antologija romsko - srpske verzije. 19.10.2017. sam primljena u parlament internacionale Roma u Rigi,kao umjetnik, stvaralac, koji se bori pisanom riječju za afirmaciju romskog naroda. 28.oktobra 2017. u Lancianu  na Roma internacionalnom festivalu umjetnika dobila sam Diplomu kosmopolita čitavog svijeta. 8.4.2018. predstavljena sam na Internacionalnom Danu Roma kao umjetnik stvaralac u Parizu sa još dva književnika koji su bili u Parizu, izrazili su želju da moju poeziju, koja je poklon moje duše svim romskim dušama širom svijeta, prevedu na francuski, ta poezija se prevodi i na ruski jezik tako da sam presrećna.
 
 
Sarađujete i sa Iračanima, kako uspostavljate takve veze, koji je to put?

Da, sarađujem i sa Iračanima, redovno prevode moju poeziju i na arapski jezik i objavljuju uz moju biografiju i moje pjesme, prevedena na arapski jezik, sad imamo redovnu saradnju u dva poznata časopisa za kulturu i umjetnost,a u dogledno vrijeme štampaćemo moju pojeziju, arapsko - srpsku verziju, i to će mi značiti mnogo jer sam uspjela ući i u srca ljudi koji govore arapski.
 

Jasna Sofija Kosanović

Pišete poeziju i prozu, da li postoje periodi kad se bavite samo poezijom ili istovremeno pišete i jedno i drugo?

 
Ja sam veoma specifična i rasprostranjena. U nekim momentima pišem i poeziju i prozu. I, eto, skoro mi je izdat roman prvenac “Portret muškarca u Parizu”, uporedo sada pišem knjigu poezije “Provincijalka“, duhovnu poeziju, socjalnu i rodoljubivu i ljubavno-erotsku, uz to, duhovni roman “Monahinja Sara”, priče o mojoj Semberiji i prošlom načinu života, priče iz prošlosti vezane za Njemačku i njenu kulturu, i kod mene to tako teče. Noću, kada svi spavaju, ja sam predata mom pisanju i svijetu u kojem se najbolje snalazim i osjećam dok pišem i stvaram. Ostajem do kasno u noć sa mojim maštanjem i prenosim to sve na papir, sretna za svaku misao koja ostavlja trag u vremenu i posle vremana. A ujutru se predajem obavezama života, jedva čekajući da dođe noć da u miru stvaram.
 

Duhovnost je jedno od najbitnijih svojstava Vaše umetnosti. Inspiraciju za svoju poeziju nalazite u Svetom pismu. Na koje načine sve možete da iskažete svoju duhovnost?

 
S obzirom na to da sam prvenstveno završila školu za bibliotekara, pa sam onda  normalno studirala, uvjek sam bila mnogo vezana za knjigu. I danas mi je knjiga prvi prijatelj i vodič kroz život. Kao što mnogo pišem, tako i mnogo čitam. Koristim svaki momenat da provedem sa knjigom.
Pošto živim u takvom sistemu gdje idemo raditi i po sto kilometara daleko od mjesta stanovanja, dok svakodnevno putujem, ja čitam dok se vozim, tako da mjesečno i po pet knjiga pročitam. Od prije četiri godine veoma sam se posvetila duhovnim knjigama, to je neiscrpno blago i saznanje istine života, izvorišta i spone sa Stvoriteljem i njegovom moći da nas oblikuje u čovječnost i toplinu njegove svjetlosti i blaženosti, tako kroz ta moja saznanja i spoznaje da sam ja u duhu Božijem i da me svjetlost Božija vodi i čuva u svim segmentima moga života, pogotovo u pojedim momentima gdje sam kroz moje ozdravljenje spoznala veličinu Božanske moći i ljubavi koja je jedino naše bogatstvo u ovom prolaznom svijetu i našem putu ka vječnosti neba, spoznala  tu pisanu riječ veličanja našeg spasitelja i ljubavi, koju nam je darovao. Tako su i počele moje duhovne nijanse poezije i proze, i sada pisanje duhovnog romana “Monahinja Sara”, njen život i put do spoznaje veličine božije milosti.

Uvjek se rađaju nove inspiracije i nove pjesme, ode Gospodu Bogu i svim svecima, uvjek iznova se u meni budi nova nit i novo stihovanje u želji da prenesem tu spoznaju moje individualne molitve, zahvale Univerzumu (Bogu) za svaki dan moga bitisanja. Za ljubav koju nosim u očima moga srca, za moju dušu i moju emociju, jer sve dolazi Božijom voljom, ja samo dajem svoj trud. Ja sam mala i ništavna i sve što pišem to je promisao Božija, skromnošću i skrušenošću molim se za čitav svijet, da druga srca osjete ljubav i toplinu i da se ljudi međusobno vole, jer kratak je život, kao jedna trun, kao zrno pjeska ,sve je prolazno samo ljudska dobrota i ljubav su vječni i besmrtni. Kada to spoznamo onda smo svijesni koliko je naš put životni kratak, zato vezuj konce za besmrtnost koju treba spoznati i težiti da odemo tamo gdje idu dobre duše, jer teška su mitarstva kada dođu ispiti za sve nas i pitanja i potpitanja za sve ono što smo mislili, radili i želili, tako da ovo malo vremena na našem putovanju zvanom život iskoristimo i da damo samo ono najljepše što nosimo u sebi, bez mržnje, zavisti i ljubomore. Ako su svi oko vas uspiješni možda se i Vama pruži šansa da Vas ogrije sunce i njegova toplina svjetlosti koju nam šalje sami Bog...
 

Vaše sadašnje veze sa zemljom iz koje ste došli, da li nastupate u zavičaju, Srbiji...?
 
Moja veza sa zemljom iz koje sam došla je velika i neraskidiva cjelina, bez koje ne bih bila ovo što jesam. Mnogo sam vezana za moj rodni grad, svake godine idem tamo i dočekana sam sa mnogo ljubavi i poštovanja gdje mi se organizuju promocije novih izdanja, podržana od Narodne biblioteke “Filip Višnjić”, od Doma za kulturu, svih medija, Tv Arena, Bijeljina, i drugih... kao i od svih mojih kolega, poznanika i velikih ljudi, mojih prijatelja, jer ipak sam ja sa petnest godina ušla u tadašnje literarno udruženje u Bijeljini, gdje je magistar književnosti, tadašnji predsednik Darko Milošević,veliki pjesnik, recitator, sadašnji vlasnik Tv Arena, vodio na radiju Poetske tokove mladosti, gdje sam ja često bila gost. Učestvovala sam u svim kulturnim dešavanjima i dobila sam zvanje Afirmisanog pjesnika grada Bijeljine.
Beograd je moj drugi dom, gdje sam, maltene, usvojena, moje knjige se štampaju u Beogradu. Imala sam niz promocija, nastupa na televiziji gdje sam 2015. proglašena za poetesu godine Srbije i dijaspore, sa knjigom “Molitva za Tebe”, koja je prevedena na romski i engleski jzik... Imala sam i gostovanja u Radio Beogradu.
 
 

Šta je bilo presduno za Vašu književnu karijeru?

Navela već sam da sam rano spoznala šta je knjiga, pa sam se sa sedam godina dograbila POP ĆIRE I POP SPIRE od STEVANA SREMCA. Majka koja je mnogo čitala i dobijala nagrade za pročitane knjige koje je uzimala u Narodnoj biblioteci “Filip Višnjić”, je tek donjela knjigu u želji da je pročita, a ja sam je uzela i otišla u baštu pod moj najljubičastiji jorgovan i tu sam se sakrila i čitala. Njena reakcija kada me pronašla kako čitam knjigu bila je, pa nije to još za tebe, ti si još mala. Ali sam ipak iščitala, i od tada sam mnogo čitala odrastajući sa knjigom u ruci i nije bilo slučajno da sam izabrala da odem za bibliotekara, a posle da studiram žurnalistiku.


Sa osam godina sam počela da pišem, ali ja računam od deset kada sam dobila prve nagrade za moje literarne radove. Presudan za moju književnu karijeru je bio moj otac koji se bavio pisanjem poezije, i njegov rad u tadašnjem Narodnom pozorištu. Scena me je fascinirala, pa sam, kao mala, išla da gledam pozorišne komade gde je on režirao i radio pozorišne prestave sa djecom i omladinom, često sam i putovala tada sa pozorišnim ansamblom, prateći oca jer sam ga mnogo volila, a ujedno sam i odrastala uz njegove pozorišne komade, tako da to vjerovatno sve ima uticaja, kao i sama nadahnutost knjigom. I moja profesorica u gimnaziji, Ljiljana Lukić, koja se i sama bavi pisanjem i ima iza sebe mnogo napisanih knjiga mi je davala podstrek, i vjerovala je u mene. Sretna sam što je još živa i što dolazi na moje promocije kada ih imam u Bijeljini.
 
 
 
Da li smatrate da je Vaš životni put, pa i odlazak u inostranstvo, sudbinksi trasiran?

Moj dolazak u inostranstvo je Božija volja, to je put koji mi je on odabrao i zahvalna sam mu zbog toga, jer možda da sam ostala u rodnom gradu ne bih mogla ovoliko da postignem i da doživim kroz tu pisanu riječ, da proputujem čitavu evropu, da osjetim ljepotu koju samo može pisana riječ da pruži, da steknem mnogo prijatelja širom svijeta, i drugo, pošto u ovom vremenu se ponajmanje izdvajaju sredstva za kulturu, za podstrek pisaca, ljudi koji žele da ostave svoj trag u vrijemenu, moraju sami da obezbijede novac za štampanje svoje knjige, da promovišu to svoje dijelo i da putuju o svom trošku, tako da sam zahvalna po hiljaditi put Božijoj volji da na tom putu uspijem, kao i u mojim ciljevima i nadama koje sam nekada davno, samo kroz maglu nazirala, u daljinama Bijelina, a sada sam sretna i ispunjena duhovno jer znam da je to dar od Univerzuma (Boga) za mene. I moj odlazak u Pariz posle odštampane knjige, gdje je sam naslov vezan za Pariz i glavnu ličnost iz Pariza, doprineo tome da ja nakon izlaska mog romana budem  pozvana u Pariz, da sam obišla sva ona mjesta o kojima sam pisala u romanu. Ništa nije slučajno, sve je to predodređeno još davno, zato ništa nije nemoguće ako silno želimo. Samo treba pratiti Univerzum i svoje želje i ciljeve mu predočiti a onda se polako sve realizuje, pozitvnim mislima, jer kakve su nam misli takav nam je život, mudro je neko rekao.

Razgovor vodila Dragana Lilić

Povezane teme

DESETA MEĐUNARODNA UMETNIČKA KOLONIJA KRČEDIN 2017.... Predsednik MATICE SRPSKE Dragan Stanić i slikar Milutin Dedić predvode više od 180 učesnika umetničke svetkovine u Krčedinu Ovogodišnje veliko ...

Testenina žene čini mršavijim?!... Sofija Loren, jedna od najlepših žena koja se pojavila na velikom platnu, mnogo puta je rekla da su za njenu figuru najzaslužnije špagete. Sada i ...

Novum i globalno pozorište, između komodifikacije i umetničke nužnosti... Međunarodna konferencija "Novum i globalno pozorište, između komodifikacije i umetničke nužnosti" počela je danas u Jugoslovenskom dramskom pozori&scaron...

Vesna Tomić, čuvar metohijskog pesničkog zaveta... Teške životne okolnosti modeluju čoveka, nesumnjivo, pre svega, vodeći ga do same suštine bića, odakle se nanovo uspostavlja i postaje ono &scaron...

Violeta Pačevski: Pustiti volju - neka uđe... Violeta Pačevski piše poeziju i prozu koju je do sada objavljivala je u raznim listovima i časopisima. Zastupnjena je u pesničkim zbornicima, almanasima ...

Pročitano 394 puta Poslednji put izmenjeno maj 31 2018
maj 24 2018

Imam problem, blago meni!

Često se desi da je problem i neuspeh korisniji od uspeha.
novembar 18 2017

Do zvezda mudrošću, talentom i iskustvom

Nedavno je u Urduženju književnika Srbije promovisan novi, peti roman Branke Gajović, koja je i…
januar 11 2018

Trećina maloletnika u Srbiji stupa u seksualne odnose. Koliko znaju o polno prenosivim bolestima?

Ljudi su, obično, iznenađeni činjenicom da su polno prenosive bolesti jedno od najčešćih oboljenja danas.

Balkan Life News

Photo By Balkan IN

photo1.jpg
Balkan IN

Kulturno informativni portal Balkan In.

Hram Svetog Save, Kripta

KRALJICA JESENI - kruška je voće koje ne smete da zaobiđete u ishrani

Kruške već lako možete naći na štandovima i policama prodavnica, sezona im je upravo počela.

Mesto za vašu reklamu

Balkan IN Magazin

Kulturno informativni portal Balkan In obuhvata segmente - politika, vesti, kultura, umetnost, nauka, medicina, sport, zdravlje i priroda, autromobilizam, moda, putovanja.
Kulturno informativni portal Balkan In obuhvata segmente - politika, vesti, kultura, umetnost, nauka, medicina, sport, zdravlje i priroda, autromobilizam, moda, putovanja.

Prijatelji

Sve o Labradorima

 DR MARKO JOVAŠEVIĆ – MENTALNO I FIZIČKO ZDRAVLJE

Foto

Janko Tipsarević